« Siječanj 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 31 | 1 | 2 | 3 | 4 |
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
IZVORNE ZABILJEŠKE O POVIJESTI MAKARSKOG ŠKOLSTVA
Prvu državnu mušku osnovnu školuosnovali su Francuzi 1807., a sljedeće godine i žensku.
Pohađanje nastave je bilo obvezno. Roditelji su bili dužni slati na nastavu bar jedno svoje dijete ili unuče, inače su morali plaćati globu od 6 talijanskih lira za svaki mjesec izostanka, a novac od globe je išao u korist škole iz koje je učenik izostao.
Većina seljaka se bojala da će im sinovi, budu li se posvetili učenju biti lakše pozvani u vojsku tako da su ih slali u emigraciju, pa i sami s njima emigrirali. Seljaci nisu shvaćali koliko će to koristiti njihovoj djeci ako bar nauče čitati i pisati. U svom velikom nemaru oni školu nisu nigdje držali za blagodat, već za teret koji im gospoda hoće naprtiti na leđa. Draže bi im bilo da im djeca kao prije pomažu u polju i čuvaju blago na paši, nego da veći dio dana tobože dangube u školi. Zbog toga držali su učitelja za nekog nametnika, koji im djecu otimlje od posla. U zimsko, pak, doba mnoga siromašna djeca zbog bosotinje i golotinje nisu ni mogla polaziti u školu da su i htjela.
Na 3. studenoga 1807. u Makarskoj bi otvorena Gimnazija. Prvi joj Ravnatelj postane glasoviti tadašnji učenjak Ivan Josip Pavlović – Lučić, Provikar Makarskog Biskupa, a učitelji bijahu: Anton Marija Kačić i Pavao pl. Ivanišević, rođeni Makarani.
U Gimnaziji učilo se: francuski, talijanski, latinski, aritmetika, povijest i zemljopis, te sistem mjera i uteza, pak od vlade odobreni vjeronauk.
Koliko su Makarani bili zaneseni za naukom, najbolji je dokaz što se odmah pri otvaranju Gimnazije, upisalo 34 učenika, dok ih je u pučkoj školi bilo 53, tako da od pet otvorenih Gimnazija po pohađanju Makarska je zauzimala treće mjesto, a po broju učenika u pučkoj školi bila je ravna s onom u Splitu.
Nažalost naukovni jezik bio je talijanski, pak se talijanski pjevalo i govorilo i u školi, mada nitko nije umišljao da je Talijanac. Svak je znao hrvatski govoriti i to lijepom štokavskom ikavicom, kako je malo gdje čuti po dalmatinskim gradovima.
Ponovnim dolaskom austrijske vlasti Gimnazija je ukinuta.
U Makarskoj je radila i zanatska škola čija dva nastavnika spominje vladin delegat iz Makarske 1810., i to kovača Martignonija i drvodjelca Scarpanija s plaćom od 750 mletačkih lira.
Zaključkom Zemaljskog sabora u Zadru od 5. veljače 1877. godine ustanovljena je trorazredna muška građanska škola u Makarskoj. Prvi razred s 18 učenika otvoren je 1. listopada 1877. Njen prvi ravnatelj postao je don Kažimir Ljubić.
Sve do 1918. ova škola bila je samo muška, da bi potom postala mješovita, a od 1921. ona je četverorazredna. Do 1928. broj učenika u stalnom je porastu.
Školske godine 1899. / 1900. za učitelja je u Makarsku došao Ivan Ujević sa suprugom Jerkom i sa svoja dva sina Augustinom i Antom i dvije kćeri. Ivan je završio učiteljsku školu u Arbanasima kod Zadra 1877. Poznavao je talijanski i njemački jezik, a bavio se meteorologijom, astrologijom i arheologijom. Pisao je o narodnom životu i običajima te beletrističke članke.
Njegov sin Augustin, poznatiji kao Tin, 1. listopada 1899. upisao je u Makarskoj četvrti razred osnovne škole i u glavnom katalogu je zaveden pod brojem 35.
U svojim sjećanjima na Makarsku Tin 1937. bilježi: "Makarska, ona mala igračka Makarska živi u mom duhu već od godine 1900., i ranije. Tu sam kod fratarskog samostana, slušao pričanje o onome obamrlome koji se probudio u grobu, i počeo da kuca. Tu sam u Makarskoj, pred spomenikom fra Andrije Kačića Miošića, u rvanju, ja tako slab, njega relativno mnogo jačega, oborio na zemlju vršnjaka Kazimira Filipovića. Moje buđenje, moj unutrašnji život počinje dakle u Makarskoj. Makarska me uči da život i prirodu osjećam pjesnički, da o sebi mislim lirski i introspektivno psihološki. Upamtimo da sam tada bio još vrlo mali. Mjesto je s mora izgledalo kao kakva ilustrirana dopisnica, a mi smo budno pazili na svaki dolazak parobroda kao da s njim plovi neka neprijateljska ili barem nepoznata dinamična sila. Volio sam borove na Osejavi, i kupanje na makarskoj plaži, gdje su nas često puta ježinci uboli u noge."
Nasljednik građanske škole danas je srednja škola u čijem sastavu djeluju dvije škole Srednja škola fra Andrije Kačića Miošića i Srednja strukovna škola.
Za vas smo ove zanimljivosti pronašli u knjigama Frane Glavine Makarske teme i Petra Kaera Makarska i Primorje.
Čedomir Vodanović, prof.
Fra Andrija Kačić Miošić
Istaknuti je pjesnik - prosvjetitelj s golemim doprinosom hrvatskoj književnosti prosvjetiteljstva u 18. stoljeću. Životom i djelom uglavnom je vezan uz samostan u Zaostrogu, gdje je stekao temeljnu naobrazbu. Filozofiju i teologiju studirao je u Budimu. Deset godina bio je lector generalis na Teologiji u Šibeniku. Rezultat toga rada je filozofski traktat Elementa peripathetica objavljen u Mlecima 1752. godine. Zbirku biblijskih i kronoloških povijesnih crtica Korabljica objavio je 1760. Trajno mjesto u hrvatskoj književnosti zaslužio je knjigom stihova i proze Razgovor ugodni naroda slovinskoga (1756.) Pjevajući poput starca Milovana, koji s guslama hodi hrvatskim krajevima ¨Od Skadra do Zadra i od Mostara do Kotara¨, proslavio je junake iz povijesti slavnih naših obitelji, napose iz vremena borbe s Turcima, stvorio je pjesmaricu namijenivši je u prvom redu puku, pastirima, težacima i neukima. Postala je najpopularnija hrvatska knjiga s najviše izdanja više od jednog stoljeća. Pisana je stihom narodne pjesme, desetercem, pa je brojni štovatelji drže narodnom pjesmaricom. U njoj se pjeva o povijesti naroda, junacima i događajima na širem slavenskom prostoru s težištem na hrvatsku povijest, napose borbe protiv Turaka. Susrećući se s junacima čitatelji u svojim prezimenjacima otkrivaju vlastite korijene i pretke pa se s ponosom poistovjećuju s njima. Djelo je odigralo iznimno važnu ulogu u životu naroda, a u povijesti hrvatskog jezika označuje važan korak prema jezičom jedinstvu ostvarenu u 19. st. Pojavom ovog franjevca i njegova djela u 18. st. Makarsko primorje konačno ulazi ravnopravno s dubrovačkom, slavonskom i kajkavskom u korpus hrvatske književnosti.