Srednja škola fra Andrije Kačića Miošića Makarska

Realizaciju školskog pojekta "Voda koja život znači" popratio je i portal Makarska Danas. Objavljeni članak možete pročitati na sljedećem linku: 

Makarski srednjoškolci s profesorom Martinovićem usrećili selo u Ugandi: Financirali su bunar pitke vode, ali ne staju na tome | MAKARSKA DANAS

Tijekom lipnja, a sukladno trećoj fazi projekta „Voda koja život znači“, dovršena je izgradnja prijeko potrebnog bunara za jedno selo u Ugandi. Naime, u selu Katiryo u okrugu Kibuku u istočnoj Ugandi za stanovnike je izgrađen bunar pitke vode te smo time u potpunosti realizirali školski projekt „Voda koja život znači“. Koristim ovu priliku da se još jednom kao voditelj projekta zahvalim kako učenicima i njihovim roditeljima, tako i svim djelatnicima SŠ fra Andrije Kačića Miošića Makarska na nesebičnim donacijama i pomoći pri realizaciji ovog humanitarnog projekta. Također, želio bih se zahvaliti gospodinu Mariu Mandariću, koji je začetnik i nositelj projekta „Uganda water project“, na nesebičnoj podršci tijekom cijelog procesa provedbe projekta. Ohrabren uspjehom ovogodišnjeg školskog projekta, te zahvaljujući činjenici kako smo prikupili i više sredstava nego što je bilo potrebno, kao voditelj školskog projekta „Voda koja život znači“ želim vas izvijestiti kako će projekt biti nastavljen i u narednoj školskoj godini.

Sukladno planu provedbe školskog projekta „Voda koja život znači“ želim vas izvijestiti kako smo prikupili potrebna sredstva za izgradnju bunara pitke vode za jedno selo u Ugandi. Naime, bilo nam je potrebno 1 800,00 EUR da bismo ostvarili glavni cilj projekta, a kroz donacije učenika i djelatnika SŠ fra Andrije Kačića Miošića Makarska sveukupno smo prikupili 2 540,00 EUR. Dakle, nakon što realiziramo glavni cilj projekta preostaje nam 740,00 EUR. Slijedom navedenog, iako smo tek na kraju prve faze projekta, kao voditelj projekta „Voda koja život znači“ želim vas izvijestiti kako će projekt biti nastavljen i u narednoj školskoj godini. Obzirom na višak donacija u ovoj školskoj godini, u narednoj će nam biti potrebno 1 060,00 EUR donacija kako bismo realizirali izgradnju još jednog bunara. Detaljna lista s donacijama učenika i profesora SŠ fra Andrije Kačića Miošića Makarska učitana je na kraju ove vijesti. Prikupljenim donacijama smo ostvarili prvu planiranu fazu projekta. U drugoj fazi, a sukladno glavnoj temi projekta, obilježit ćemo Svjetski dan voda (22. ožujka), Dan planeta Zemlje (22. travnja) i krenuti s izgradnjom bunara pitke vode u Ugandi. Želim naglasiti kako ćemo realizacijom ovoga projekta ostvariti niz ishoda iz osobnog i socijalnog razvoja, građanskog odgoja i obrazovanja, uporabe informacijske i komunikacijske tehnologije te održivog razvoja.

Stipe Martinović, prof.

Voditelj školskog projekta

Cilj projekta je uključiti učenike, roditelje i djelatnike SŠ fra Andrije Kačića Miošića u Makarskoj u izgradnju prijeko potrebnog bunara, odnosno vodoopskrbnog sustava u jednom od sela u Ugandi. Naša škola bi se sudjelovanjem u ovom projektu uključila u projekt „Uganda water project“, odnosno ostvarila partnersku suradnju s gospodinom Mariom Mandarićem koji je začetnik i nositelj projekta „Uganda water project“. Također, važno je naglasiti kako bismo bili tek druga škola u Republici Hrvatskoj koja bi realizirala ovakav projekt. Projekt izgradnje bunara u Ugandi i uključivanje naše Škole u projekt „Uganda water project“ pridonosi dobrobiti same škole, kao i naše zajednice jer na ovaj način potičemo dobrotvorni rad, volonterstvo te podižemo svijest o potrebitim zajednicama u svijetu. Također, učenike ćemo potaknuti na svijest o tome da sve što je njima dostupno, nije dostupno i drugoj djeci na svijetu. Time ćemo direktno utjecati i na svijest učenika o različitostima svijeta u kojem živimo te ih potaknuti da dublje razmisle o načinu života i potrebama ne samo svojih vršnjaka, nego i ljudi diljem svijeta, u našem slučaju konkretno u Ugandi. Kroz razvoj i realizaciju ovog projekta pokušat će se upoznati i šira javnost s načinima aktivnog sudjelovanja u dobrotvornom radu te sa zaštitom i ostvarivanjem ljudskih prava u dijelovima svijeta, odnosno zemljama koje spadaju u kategoriju nerazvijenih zemalja. Svi dionici projekta, a posebice učenici, osvijestit će činjenicu da svojim doprinosom zaista mogu mijenjati svijet i ljudima mijenjati živote jer samo jedan bunar direktno utječe na život 300 ljudi.

Projekt „Uganda water project“ je započeo u zimi na prijelazu 2021./2022. godinu, kada je gospodin Mandarić svojim novcem te donacijama odlučio izgraditi dva bunara u Ugandi. Naime, Uganda je zemlja koja leži na vodi, a čak 44% stanovništva Ugande teško dolazi do pitke vode te zbog teške dostupnosti i zagađenosti vode, godišnje umire oko 3000 djece. Nakon što je prikupio sredstva za izgradnju prva dva bunara gospodin Mandarić stupa u kontakt s gospodinom Amarom Gaderom u Ugandi, koji već više od desetljeća vodi projekt „Water Wells Uganda“. Zahvaljujući suradnji s gospodinom Gaderom projekt „Uganda water project“ se ubrzano razvija te uskoro prerasta u veliki humanitarni pothvat. Do danas su u sklopu projekta „Uganda water project“ izgrađena 92 bunara s pitkom vodom, čime su stanovnicima sela u Ugandi omogućeni osnovni životni uvjeti po pitanju pitke vode.

Novčana sredstva će prikupljati blagajnici u svakom od 20 razrednih odjeljenja i to na način da će na listi učenika koju će blagajnici dobiti pored imena i prezimena učenika/ce naznačiti donirani iznos, a učenik/ca koji/a je donirao/la će se vlastoručno potpisati pored naznačenog doniranog iznosa. Kada blagajnik prikupi sva novčana sredstva učenika koji su zainteresirani za sudjelovanje u projektu, na dnu tablice će upisati ukupan iznos koji je prikupio taj razred te se pored toga iznosa vlastoručno potpisati. Na isti način će novčana sredstva biti prikupljana od zainteresiranih djelatnika škole, a blagajnik će biti voditelj projekta profesor Stipe Martinović.

Nakon prikupljenih novčanih sredstava, ista će biti uplaćena na račun tvrtke gospodina Maria Mandarića kako bismo mogli krenuti u realizaciju izgradnje bunara u Ugandi. Da bismo realizirali projekt potrebno nam je 1 800,00 EUR koliko iznosi trošak izgradnje jednog bunara s pitkom vodom.

Stipe Martinović, prof.

                                                                                 Voditelj školskog projekta

Danas se obilježava svjetski dan stanovništva. Pitanje rasta svjetske populacije u sve turbulentnijim vremenima u kojima živimo, nije više samo problematika koju proučava demografija, nego problematika koja se tiče svakoga pojedinca. Broj svjetskog stanovništva i dalje raste, ali paralelno s njim javljaju se i novi izazovi za svjetsku populaciju kao što su: globalna krizna žarišta, globalno zatopljenje, nedostatak pitke vode, nedostatak obradivog tla, dezertifikacija, salinizacija itd. Sve navedeno utječe na održivost svjetske populacije te proizvodnju hrane i dostupnost pitke vode. Visokorazvijene države svijeta bilježe stagnaciju ili pad broj stanovnika, dok one slabije ili slabo razvijene zbog izostanka demografskih politika i zbog nižeg stupnja gospodarskog razvoja, bilježe često puta nekontrolirani rast populacije. Trenutno (prema podatcima United Nations Revision i internetske stranice www.worldometers.info) svjetska populacija bilježi 8,043 mlrd. stanovnika. Od 1. siječnja 2023. do danas 11. srpnja 2023. rođeno je sveukupno 70,64 mil. stanovnika, a u istome razdoblju umrlo je 35,37 mil. stanovnika. Dakle, u ranije navedenom promatranom razdoblju svjetska populacija narasla je za 35,27 mil. stanovnika. Trenutno deset najmnogoljudnijih država svijeta (dana 11. srpnja 2023. godine) su: Kina (1,456 mlrd. stan.), Indija (1,422 mlrd. stan.), Sjedinjene Američke Države (336,94 mil. stan.), Indonezija (282,49 mil. stan.), Pakistan (234,54 mil. stan.), Brazil (217,20 mil. stan.), Nigerija (222,65 mil. stan.), Bangladeš (169,77 mil. stan.), Rusija (146,12 mil. stan.) i Meksiko (133,13 mil. stan.). Zahvaljujući gospodarskom razvoju od 18. stoljeća te razvojem medicine broj stanovnika se posljednjih 200-tinjak godina naglo povećao. Demografska eksplozija je trend u svjetskoj populaciji posljednjih 70-tak godina. Kada se usporedi rast svjetske populacije u zadnjih 50 godina on je i više nego dvostruko veći (1973. 3,927 mlrd. stan., 2023. 8,043 mlrd. stan.). Što se tiče projekcija rasta svjetske populacije u budućnosti, one su sljedeće: 2030. 8,548 mlrd. stan., 2040. 9,198 mlrd. stan., 2050. 9,735 mlrd. stan., 2060. 10,151 mlrd. stan., 2070. 10,459 mlrd. stan., 2080. 10,673 mlrd. stan., 2090. 10,809 mlrd. stan. i 2100. 10,874 mlrd. stan. Trenutna raspodjela svjetskoga stanovništva po kontinentima je sljedeća: Azija 4,763 mlrd. stan., Afrika 1,444 mlrd. stan., Europa 749,01 mil. stan., Sjeverna Amerika 606,09 mil. stan., Južna Amerika 441,73 mil. stan., i Australija i Ocenija 44,38 mil. stan. Antarktika je i dalje jedini kontinent na Zemlji bez stalnoga stanovništva. Analizirajući navedene brojčane pokazatelje i promatrajući brz porast broja stanovnika, nameće nam se pitanje koliko stanovništva Zemlja uopće može imati?

Glavnim osnivačima ujedinjene Europe smatraju se J. Monnet i R. Schuman, a Schumanovim planom iz 1950. godine predložena je zajednička kontrola u proizvodnji ugljena i čelika. Današnja Europska unija temelji se na dva ugovora, prvi je Pariški ugovor iz 1951. godine o osnutku Europske zajednice za ugljen i čelik (ESCS), a drugi je Rimski ugovor iz 1957. godine o osnutku Europske ekonomske zajednice (EEZ). Potpisnice Rimskog ugovora su: Belgija, Nizozemska, Luksemburg, Italija, tadašnja SR Njemačka i Francuska. Od svojega osnutka do danas, Europska unija se proširivala kroz šest valova od 1973. do 2013. godine. Upravo u posljednjem šestom valu proširenja Europske unije 1. srpnja 2013. godine kao trenutno posljednja članica ulazi Republika Hrvatska. U trenutku ulaska naše zemlje u europsku obitelj Republika Hrvatska je bila 28. članica Europske unije. Nakon našega ulaska u Europsku uniju 1. veljače 2020. godine Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Sjeverne Irske napušta Europsku uniju (BREXIT). Ulazak Republike Hrvatske u Europsku uniju nije bio nimalo lagan te smo se morali suočiti s nizom izazova. Skraćena kronologija ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju je sljedeća:

- 2000. godine Republika Hrvatska započinje proces intenzivnog približavanja Europskoj uniji

- u studenom 2000. godine održava se Zagrebački summit na kojem su otvoreni pregovori o Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju (SSP)

- 2001. godine dolazi do potpisivanja SSP-a i Privremenog sporazuma u Luksemburgu

- 2003. godine Hrvatska u Ateni podnosi zahtjev za punopravnim članstvom u Europskoj uniji

- 2004. godine dobivamo službeni status kandidata za članstvo u Europskoj uniji

- 2005. godine dolazi do stupanja na snagu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju što je označilo i službeno otvaranje pregovora

- 2011. godine potpisan je Ugovor o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji

- 1. srpnja 2013. godine Republika Hrvatska postaje punopravna članica Europske unije

Na današnji dan obilježavamo jubilarnu desetu godinu članstva Republike Hrvatske u Europskoj uniji, odnosno desetu godinu članstva među državama gdje je Republika Hrvatska uvijek i pripadala. Nemojmo zaboraviti kako je najveći utjecaj na formiranje Hrvata kao naroda proistekao iz Srednjoeuropskog i Sredozemnog ili Mediteranskog kulturno-civilizacijskog kruga te da je Republika Hrvatska po svojemu dvojnom geografskom položaju sredozemna i srednjoeuropska zemlja i da se treba sagledavati isključivo u tome kontekstu. Nakon desetogodišnjeg članstva europski fondovi su počeli utjecati na gospodarski rast Republike Hrvatske, a od 1. siječnja 2023. godine Republika Hrvatska je postala članica eurozone i Schengena.

Međunarodni dan Dunava obilježava se 29. lipnja, u spomen na 29. lipnja 1994. godine kada je potpisana međunarodna Konvencija o zaštiti Dunava. Dunav izvire u gorju Schwarzwald na JZ Njemačke, dok mu je ušće u Crnom moru. Prostrana delta Dunava prostire se preko teritorija dviju država Rumunjske i Ukrajine. Dunav je druga najdulja europska rijeka s ukupnom duljinom riječnog toka od 2 857 kilometara. Također, dio je plovnog puta Rajna-Majna-Dunav, koji povezuje Sjeverno s Crnim morem te brojne europske države. Dunav protječe kroz deset europskih država: Njemačka, Austrija, Slovačka, Mađarska, Hrvatska, Srbija, Bugarska, Rumunjska, Moldavija i Ukrajina. Važnost Dunava ogleda se i u činjenici što se uz njega razvilo nekoliko glavnih gradova u Srednjoj i Istočnoj Europi (Beč, Bratislava, Budimpešta i Beograd). Uz navedene glavne gradove, Dunav protječe još kroz cijeli niz gradova od svojega izvora do ušća. Dunav je plovan u dužini od 2 415 kilometara te je važan izvor pitke vode za više od 10 milijuna stanovnika. Dunav na 188 kilometara toka čini prirodnu granicu Hrvatske i Srbije. Na Dunavu se nalazi i Vukovar koji je najvažnija hrvatska riječna luka. Tok Dunava u Hrvatskoj karakterizira pluvijalni režim, a na vodostaj snažno utječu vode rijeke Drave koja se kod Aljmaša ulijeva u Dunav. Dunavu je u Hrvatskoj, uz već spomenutu Dravu, jedini važan pritok rijeka Vuka.

Na priloženom linku poslušajte „Na lijepom plavom Dunavu“ (njemački: An der schönen blauen Donau) op. 314, valcer austrijskog skladatelja Johanna Straussa mlađeg, skladan 1866. godine.

https://www.youtube.com/watch?v=oaxTLkhz9IU

Dan neovisnosti, 25. lipnja, u Republici Hrvatskoj spomendan je kojim se obilježava povijesna odluka Sabora o pokretanju postupka razdruživanja od ostalih jugoslavenskih republika donesena 25. lipnja 1991. godine. Povijesnoj odluci Hrvatskoga sabora o pokretanju postupka razdruživanja od ostalih jugoslavenskih republika od 25. lipnja 1991. prethodila je takva odluka građana Republike Hrvatske iskazana na referendumu održanom 19. svibnja 1991. godine. Građani su donijeli sljedeće odluke:

1. Republika Hrvatska, kao suverena i samostalna država, koja jamči kulturnu autonomiju i sva građanska prava Srbima i pripadnicima drugih nacionalnosti u Hrvatskoj, može stupiti u savez suverenih država s drugim republikama. ("za" 93,24% glasača).

2. Republika Hrvatska ne ostaje u Jugoslaviji kao jedinstvenoj saveznoj državi.“ ("za" 92,18% glasača).

Na temelju takvog očitovanja volje građana, a nakon neuspjeha pregovora s ostalim bivšim jugoslavenskim republikama o izlasku iz državnopolitičke krize, Sabor Republike Hrvatske, na zajedničkoj sjednici sva tri saborska vijeća 25. lipnja 1991. godine donosi Ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske, kojom se utvrđuje da "ovim činom Republika Hrvatska pokreće postupak razdruživanja od drugih republika i SFRJ. Republika Hrvatska pokreće postupak za međunarodno priznavanje". Na istoj je sjednici Sabor donio i Deklaraciju o proglašenju suverene i samostalne Republike Hrvatske. Posredstvom međunarodne zajednice, radi lakših pregovora o razdruživanju među bivšim jugoslavenskim republikama, Brijunskom je deklaracijom utvrđen tromjesečni rok odgode primjene Ustavne odluke od 25. lipnja 1991. godine. No, istekom moratorija na tu povijesnu odluku, 8. listopada 1991. godine Republika Hrvatska raskida državno-pravne veze s ostalim republikama i postaje slobodna, samostalna i neovisna država.

(Izvor: tekst je preuzet s internetske stranice https://www.sabor.hr/hr/o-saboru/povijest-saborovanja/vazni-datumi/25-lipnja-dan-neovisnosti)

Učenici trećih razreda opće i jezične gimnazije su pisali geografsko-istraživačke radove u sklopu nastavne cjeline „Suvremeni gradovi“. Zadatak geografsko-istraživačkog rada je bio obraditi zadani grad, odnosno gradsko naselje na način da su učenici trebali istražiti smještaj grada u prostoru, povijesni razvoj grada, njegova obilježja danas, zatim kulturu, znamenitosti i zanimljivosti vezane za zadani grad. Učenici su istraživački rad radili u obliku PowerPoint prezentacije, a prilikom izrade istraživačkog rada morali su zadovoljiti elemente koji su bili sastavni dio istraživačkog rada. Dizajn PowerPoint prezentacije, jednako kao i izgled slajdova, bio je prepušten njihovoj kreativnosti. Najbolji istraživački radovi učenika nalaze se priloženi u PDF-u.

Danas 21. lipnja 2023. godine u 16:57 sati prema ljetnom računanju vremena i službeno nam stiže ljeto na sjevernoj hemisferi. Današnji dan se naziva ljetni solsticij ili suncostaj (lat. solstitium). Ljetni solsticij na sjevernoj hemisferi karakterizira najduži dan i najkraća noć u godini. Sunčeva svjetlost pada pod pravim kutom na Zemljinu površinu točno u 12 sati na prostoru Rakove (Sjeverne) obratnice (23°26'22“ s.g.š.) te na sjevernoj hemisferi započinje ljeto, a na južnoj zima. Za vrijeme zimskog solsticija ili suncostaja na sjevernoj hemisferi je najkraći dan i najdulja noć te započinje zima, dok na južnoj hemisferi započinje ljeto. Današnji je dan jedini dan u godini kada sva mjesta unutar Arktičkog kruga doživljavaju neprekidno dnevno svjetlo tijekom 24 sata. Proslave ljetnog solsticija održavaju se stoljećima, a zajednička su im cjelonoćna okupljanja i paljenje krijesova. U našim se krajevima ljetni solsticij ili suncostaj obilježava paljenjem vatre u noći s 23. na 24. lipnja i po tradiciji je usmjeren na proslavu svetkovine rođenja sv. Ivana Krstitelja. Vezan je uz žetvene običaje i početak ljeta, a Ivanjski krijesovi pale se na brežuljcima ili uz obale rijeka uz pjevanje tradicionalnih napjeva i pjesama.

Svjetski dan izbjeglica obilježava se svake godine, a posvećen je ljudima koji su bili primorani napustiti svoje domove. Prema podatcima UNHCR-a (Ured visokog povjerenika UN-a za izbjeglice) krajem 2022. godine, procjenjuje se da je na svjetskoj razini bilo više od 35,3 milijuna izbjeglica. Većina izbjeglica su djeca i mladi do 18 godina (52%). Izbjeglice su ljudi koji zbog straha od progona koji se može temeljiti na rasi, vjeri, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkom mišljenju, napuštaju svoje domove. Status izbjeglica definiran je Konvencijom iz 1951. godine koju je donijelo tijelo UN-a (UNHCR). Zadaća UNHCR-a je zakonska i politička zaštita izbjeglica sve do trenutka njihovog povratka u matičnu domovinu iz koje su prognani. Najviše izbjeglica dolazi iz svjetskih kriznih žarišta kao što su: Sirija, Irak, Palestina i DR Kongo. Izbjeglice većinom bježe prema razvijenim dijelovima svijeta, a po prihvatu izbjeglica prednjače Kanada, Njemačka te skandinavske zemlje. Tema ovogodišnjeg Svjetskog dana izbjeglica je „Nada daleko od doma. Svijet u kojem su izbjeglice uvijek uključene.“.

Dezertifikacija označava širenje pustinjskog okoliša u sušnim ili polusušnim područjima, a koje je uzrokovano promjenama klime, ljudskim utjecajem ili njihovom kombinacijom. Obzirom na ubrzano širenje pustinja posljednjih desetljeća XX., a posebice u XXI. stoljeću, međunarodnim obilježavanjem dana borbe protiv dezertifikacije i suše želi se skrenuti pažnja i dati naglasak na jedan od najvećih ekoloških problema današnjice. Godine 1994. prihvaćena je Konvencija Ujedinjenih naroda o suzbijanju dezertifikacije (UNCCD), a datum donošenja konvencije (17. lipnja) obilježava se kao Dan suzbijanja širenja pustinja. Kako bi se dodatno skrenulo pažnju na problem dezertifikacije, 2006. godina je proglašenja Međunarodnom godinom pustinja i dezertifikacije. Za razliku od prirodnog procesa dezertifikacije tijekom Zemljine prošlosti, dezertifikacija današnjih razmjera posljedica je isključivo nerazumnog iskorištavanja prirodnih resursa, jednako kao i klimatskih promjena kojima svjedočimo. Glavni uzroci dezertifikacije su velika gustoća naseljenosti, prekomjerna sjeća šumskog pokrova, šumski požari te iscrpljivanje tla. Danas širenje pustinja utječe na živote više od 250 milijuna stanovnika i zahvaća gotovo 33% kopna na Zemlji. Na pustinjskim područjima sve je veći nedostatak pitke vode koji pogađa oko 30-tak država u Africi i na prostoru Bliskog istoka. Ukoliko se proces širenja pustinja nastavi trenutnom brzinom, znanstvenici smatraju da će za 20-tak godina u Aziji nestati 33% plodnog tla, u Južnoj Americi 40%, a u Africi čak više od 60%. Ove se godine Međunarodni dan borbe protiv dezertifikacije i suše obilježava pod sloganom „Her lands. Her rights.“ želeći naglasiti neravnopravnost u vlasništvu nad zemljištem.

Učenici završnih razreda su pisali geografsko-istraživačke radove u sklopu nastavne cjeline „Suvremeni značaj turizma“. Zadatak geografsko-istraživačkog rada je bio napisati plan puta, odnosno osmisliti itinerar putovanja za zadanu destinaciju. Učenici su prilikom izrade itinerara morali zadovoljiti elemente koji su bili sastavni dio istraživačkog rada, ali dizajn samoga itinerara, jednako kao i izgled, bio je prepušten njihovoj kreativnosti. Trebali su osmisliti naziv imaginarne agencije, uvrstiti sve važne podatke vezane za istu, a koje mora sadržavati svaki itinerar, te osmisliti sadržaj svakoga pojedinog dana provedenog na putovanju. Najbolji istraživački radovi učenika nalaze se priloženi u PDF-u.

Svjetski dan vjetra se obilježava svake godine 15. lipnja, a njegovim obilježavanjem se želi dati naglasak na prednosti iskorištavanja energije vjetra kao obnovljivog izvora energije. Posljednjih desetljeća udio obnovljivih izvora energije sve više raste. Prednosti korištenja obnovljivih izvora energije očituju se u smanjivanju emisije CO₂ u atmosferi, povećanju energetske održivosti sustava i u tome što ne djeluju štetno na okoliš. Iako je tehnologija potrebna za iskorištavanje obnovljivih izvora energije još uvijek skupa jednako kao i cijena proizvodnje, svijet u cjelini je primoran okrenuti se iskorištavanju obnovljivih izvora energije kako bi se usporilo globalno zatopljenje. Energija vjetra samo je jedan u nizu novih obnovljivih izvora energije, ali je uz hidroenergiju, najekonomičniji obnovljivi izvor energije. U prošlosti je energija vjetra služila kao pogon jedrenjaka i vjetrenjača, a u novije vrijeme se počela iskorištavati za proizvodnju električne energije. Tehnologija vezana uz iskorištavanje energije vjetra se još uvijek razvija. Međutim, prednosti su što su relativno niski troškovi proizvodnje te što nema emisije u atmosferi kao ni otpadnih voda. Vjetroelektrane u Hrvatskoj su započele svoj razvoj 1988. godine, a za projekte vjetroelektrana najviše je interesa iskazano na području četiri dalmatinske županije (Zadarska, Šibensko-kninska, Splitsko-dalmatinska i Dubrovačko-neretvanska županija). Što se tiče postojećih vjetroelektrana u Republici Hrvatskoj, najznačajnije su: VE Ravne 1 (Pag), VE Trtar-Krtolin (Šibenik), VE Orlice (Šibenik), VE Crno brdo (Šibenik), VE Vrataruša (Senj), VE Velika Popina (Gračac), VE Bruška (Benkovac), VE Pometeno brdo (Dugopolje), VE Ponikve (Ston), VE Jelinak (Trogir), VE Kamensko-Voštane (Trilj), VE Zadar 4 (Benkovac), VE Danilo (Šibenik), VE Zelengrad (Obrovac), VE Ogorje (Split), VE Rudine (Dubrovnik), VE Glunča (Šibenik), VE Katuni (Omiš), VE Lukovac (Cista Provo), VE Poštak (Gračac), VE Ljubač (Knin) itd.

Republika Hrvatska je kroz različite kategorije zaštite svoju prirodu najbolje uspjela očuvati u planinama. Najveći broj strogih rezervata, nacionalnih parkova i parkova prirode u Hrvatskoj je upravo vezan za planinska područja, pr. strogi rezervati (Hajdučki i Rožanski kukovi na sjevernom Velebitu i Bijele i Samarske stijene na prostoru Velike Kapele), nacionalni parkovi (Paklenica, Risnjak i Sjeverni Velebit) i parkovi prirode (Medvednica, Velebit, Biokovo, Papuk, Učka, Žumberak-Samoborsko gorje i Dinara). Tri najviše planine u Hrvatskoj su: Dinara (Dinara 1 831 metar), Biokovo (Sv. Jure 1 762 metra) i Velebit (Vaganski vrh 1 758 metara). Planine na prostoru Panonsko-peripanonske Hrvatske su uglavnom niže, dok su planine na prostoru Gorske i Primorske Hrvatske više i pripadaju Dinaridima te se pružaju paralelno s hrvatskom obalom u smjeru SZ-JI.

Svi oceani i mora na Zemlji zajednički se nazivaju svjetsko more. Oceani su jedinstvene kontinuirane mase morske vode velikih dimenzija, a u antici su ih Grci imenovali prema bogu mora i voda Okeanu. Broj oceana i njihove službene granice definira Međunarodna hidrografska organizacija (IHO). Prema Međunarodnoj hidrografskoj organizaciji na Zemlji je pet oceana: Tihi (Pacifik ili Veliki), Atlantski, Indijski, Južni (Antarktički) i Sjeverni (Arktički) ocean. Tihi ocean je najveći i najdublji ocean na Zemlji te prekriva gotovo 1/3 Zemljine površine i sadrži oko 50% sve tekuće vode na Zemlji. Obilježavanje Svjetskog dana oceana važno je i radi podizanja svijesti svjetske populacije o važnosti i bogatstvu oceana. Život na Zemlji se najprije razvio u oceanima, a danas oko 94% svih biljnih i životinjskih vrsta na Zemlji živi u oceanima. Smatra se da između 70-80% kisika koji udišemo proizvode morske biljke (uglavnom morske alge). Obzirom na činjenicu da klima na Zemlji izuzetno ovisi o oceanima, a litoralnim procesima posebice kroz XX. i XXI. stoljeće i svjetska populacija (2/3 svjetske populacije danas živi u blizini mora i oceana), nije teško zaključiti kako oceani imaju vrlo važnu ulogu za život na Zemlji. Današnja onečišćenja morske vode su velika, a to najbolje oslikava onečišćenje kao što je veliki pacifički otok smeća koji je površinom za 46% veći od Indije i koji sadržava 80 000 tona smeća. U XXI. stoljeću oceanima je svako potreban veći stupanj zaštite.

Svake se godine 6. lipnja obilježava Međunarodni dan špilja i podzemnog svijeta. Špilja ili pećina je podzemna krška udubina koja se razvija vodoravno te ima nagib manji od 45°. Ulazi u špilju imaju često izgled horizontalnog otvora te je to jedno od njihovih važnijih obilježja. Duljina špilje varira od nekoliko desetaka metara do nekoliko stotina kilometara. Najveća špilja na svijetu je Mamutova špilja (SAD) s ukupnom duljinom od 630 kilometara. Najveća špilja u Hrvatskoj je Kita Gaćešina-Draženova puhaljka s ukupnom duljinom od 30,6 km (najdulja špilja dinarskog krša). Ljepota podzemnih krških oblika izražena je u različitim akumulacijskim oblicima koji nastaju u njima. Sige su kalcitne tvorevine koje nastaju u krškom podzemlju. Stalaktiti su špiljski ukrasi koji vise sa stropa ili zidova špilje. Stalagmiti su špiljski ukrasi koji rastu s poda prema stropu. Špiljski ukras nastao spajanjem stalaktita i stalagmita naziva se stalagnat. Špilje su također i važna dopuna turističkoj ponudi svake turističke države, pa tako i Hrvatske. Među važnijim hrvatskim špiljama uređenima za posjet turista, izdvajaju se: Baraćeve, Cerovečke, Manita peć, Vrelo, Veternica, Modra špilja i Lokvarka.

Dan državnosti Republike Hrvatske obilježava se u spomen na konstituiranje prvoga demokratski izabranog višestranačkog Sabora 30. svibnja 1990. godine. Izabrani zastupnici su tada na konstituiranju novoga Sabora Socijalističke Republike Hrvatske, izabrali za predsjednika Sabora Žarka Domljana, a za potpredsjednike Ivicu Percana, Stjepana Sulimanca i Vladimira Šeksa. Kao predsjednik Izvršnog vijeća Sabora izabran je Stjepan Mesić, a kao predsjednik Predsjedništva Socijalističke Republike Hrvatske dr. sc. Franjo Tuđman. Donošenjem Zakona o izmjenama i dopuni Zakona o blagdanima, spomendanu i neradnim danima u Republici Hrvatskoj 2001. godine sve do 2020. godine, datum 30. svibnja se obilježavao kao Dan Hrvatskog sabora, a Dan državnosti Republike Hrvatske je bio 25. lipnja. Donošenjem novog Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj u studenome 2019. godine, a koji se primjenjuje od 1. siječnja 2020. godine, dan 30. svibnja se ponovno obilježava kao Dan državnosti Republike Hrvatske.

Ujedinjeni narodi (UN) proglasili su 22. svibnja Međunarodnim danom bioraznolikosti. Cilj obilježavanja Međunarodnog dana bioraznolikosti je podizanje svijesti o održivom razvoju i očuvanju bioraznolikosti kao temeljnom međunarodnom načelu u zaštiti prirode koja uključuje zajedničku obvezu cjelokupnog čovječanstva. Od 2003. godine i Republika Hrvatska se pridružila globalnim nastojanjima za očuvanjem bioraznolikosti, odnosno Republika Hrvatska je jedna od potpisnica Konvencije o biološkoj raznolikosti Ujedinjenih naroda (Rio de Janeiro, 1992.). Bioraznolikost je, prema navedenoj konvenciji, sveukupnost svih živućih organizama koji su sastavni dijelovi kopnenih, morskih i drugih vodenih ekosustava i ekoloških kompleksa; te uključuje raznolikost unutar vrsta, te raznolikost između ekosustava. Hrvatska se smatra jednom od najbogatijih zemalja Europe po pitanju bioraznolikosti.

Dan Europe obilježava se svake godine 9. svibnja, a slavi se mir i zajedništvo. Glavnim osnivačima ujedinjene Europe smatraju se J. Monnet i R. Schuman, a Schumanovim planom iz 1950. godine predložena je zajednička kontrola u proizvodnji ugljena i čelika. Današnja Europska unija temelji se na dva ugovora, prvi je Pariški ugovor iz 1951. godine o osnutku Europske zajednice za ugljen i čelik (ESCS), a drugi je Rimski ugovor iz 1957. godine o osnutku Europske ekonomske zajednice (EEZ). Potpisnice Rimskog ugovora su: Belgija, Nizozemska, Luksemburg, Italija, tadašnja SR Njemačka i Francuska. Upravo ovih šest zemlja se smatraju osnivačicama tadašnje Europske ekonomske zajednice (EEZ). Godine 1973. Europska ekonomska zajednica postaje Europska zajednica (EZ), a na temelju ugovora potpisanog u nizozemskom Maastrichtu 1993. godine Europska zajednica postaje Europska unija (EU). Od svojega osnutka do danas, Europska unija se proširivala kroz šest valova od 1973. do 2013. godine. Danas je 9. svibnja jedan od europskih simbola (zajedno s himnom i zastavom EU), a obilježava se od Vijeća Europske unije održanog u talijanskom Milanu 1985. godine.

Svjetski dan Sunca se na globalnoj razini obilježava 3. svibnja. Ideja za obilježavanjem Dana Sunca potekla je od bivšeg predsjednika Sjedinjenih Američkih Država gospodina J. Cartera, a njegovo obilježavanje potiče i NASA (National Aeronautics and Space Administration). Sunce je zvijezda srednje veličine i nastalo je prije oko 5 mlrd. godina. Površinska temperatura Sunca iznosi oko 5 500 °C, a temperatura u središtu Sunca dostiže i do 13,6 milijuna °C. Prosječna udaljenost od Sunca do Zemlje iznosi 149,6 milijuna kilometara, a sunčevo zračenje stiže na Zemlju za 8,3 minuta, odnosno toliko mu je potrebno da prijeđe put od 149,6 milijuna kilometara. Glavni energetski proces koji se događa na Suncu je nuklearna fuzija, a Sunce je izvor gotovo sve raspoložive energije na Zemlji. Na fotosintezu koja je temelj života na Zemlji troši se samo 0,1% Sunčeve energije. Bez Sunca život na Zemlji ne bi bio moguć. Osim te činjenice, Sunce je i važan obnovljivi izvor energije koji se između ostalog koristi za sustav grijanja i proizvodnju električne energije. Prednosti iskorištavanja Sunca kao obnovljivog izvora energije su što nema emisije štetnih sastojaka u okoliš te što je moguća izravna pretvorba energije.

Međunarodni praznik rada se obilježava od 1. svibnja 1886. godine. Borba radnika po pitanju ograničavanja radnog vremena, a time i dobivanja više slobodnoga vremena vrhunac je dosegnula upravo krajem XIX. stoljeća. Radnici su štrajkovima nastojali izboriti radnička prava u vidu skraćivanja radnoga vremena te u uređivanju odnosa s poslodavcima. Upravo 1. svibnja 1886. godine radnici u Chicagu su pod parolom „tri osmice“ (osam sati rada, osam sati sna i osam sati odmora) tražili smanjenje radnog vremena, povećanje plaća te bolje uvjete rada. Prosvjedi, odnosno štrajkovi su bili odgovor na nehumane uvjete rada koji su bili posljedica snažne industrijalizacije potkraj XIX. stoljeća. U tom razdoblju radilo se u smjenama od 18 sati, radila su i djeca i trudnice, a radnici nisu imali radničkih prava. Prosvjed 1. svibnja 1886. godine se smatra simbolom borbe za prava radnika. Obilježavanje prvoga svibnja kao Međunarodnog praznika rada proširilo se svijetom, a u Hrvatskoj se obilježava od 1890. godine.

Svjetski dan obnovljivih izvora energije obilježava se svake godine 26. travnja s ciljem da se osvijesti potreba za istraživanjem i korištenjem obnovljivih izvora energije kao što su: geotermalna energija, energija Sunca, energija vjetra, energija vode i energija biomase. Današnji datum odabran je u spomen na najtežu havariju nuklearne elektrane koja se dogodila u Černobilu (Ukrajina) na današnji dan 1986. godine. Nakon havarije u Černobilu porast radioaktivnosti je zabilježen duž europskog kontinenta, a procjene govore da će u središtu havarije plutoniju trebati 24 000 godina da za pola smanji svoj intenzitet. Također, današnji dan služi i kao podsjetnik na ograničenost i ekološku opasnost neobnovljivih izvora energije. Postupnim povećanjem udjela obnovljivih izvora energije u ukupnoj energiji dolazi do smanjenja emisije CO₂ u atmosferi što bi moglo dovesti i do postupnog ublažavanja globalnog zatopljenja. Posljednjih desetljeća, udio obnovljivih izvora energije sve više raste što dovodi do povećanja energetske održivosti sustava. Obnovljivi izvori energije ne djeluju štetno na okoliš, a razlikujemo tradicionalne i nove obnovljive izvore energije. Najekonomičniji obnovljivi izvori energije su hidroenergija i energija vjetra. Najstarija hidroelektrana u Hrvatskoj, a ujedno i u Europi, je hidroelektrana Jaruga izgrađena podno Skradinskog buka na rijeci Krki. Što se tiče korištenja energije vjetra, vjetroelektrane u Hrvatskoj su započele svoj razvoj 1988. godine, a 2004. godine je izgrađena prva vjetroelektrana Ravne 1 na otoku Pagu. U Hrvatskoj je trenutno 24 vjetroelektrane, a u planu je i daljnje širenje mreža vjetroelektrana.  

Danas, 25. travnja se obilježava Svjetski dan pingvina. Pingvini, ta skupina vodenih ptica koje ne lete, gotovo isključivo žive na južnoj hemisferi. Vrlo su prilagođeni za život u vodi, gdje su im za izuzetnu okretnost od velike koristi krila, inače potpuno beskorisna za let. Pingvini su važni jer imaju važnu ulogu u ekosustavima u oceanu i na kopnu. Od 18 vrsta pingvina na svijetu, samo dvije zapravo žive na najjužnijem kontinentu - Antarktici. Naime, pingvini žive na svim kontinentima južne hemisfere, od Australije preko Afrike do obala Južne Amerike. Ipak, na Antarktici nalazimo najveći broj pingvina - više od pet milijuna gnijezdećih parova. Novija istraživanja tvrde da pingvini potječu iz Australije i Novog Zelanda, a danas u Australiji nalazimo samo jednu i to najmanju vrstu pingvina - malog ili vilinskog pingvina. Na Novom Zelandu pak žive četiri vrste pingvina, zahvaljujući hladnim strujama Južnog oceana. Zahvaljujući prohladnim obalama Tihog oceana, velike populacije pingvina (tzv. magelanske pingvine) nalazimo uz obale Argentine. Na relativno Južnoj Americi bliskim Falklandskim otocima nalazimo čak pet vrsta pingvina – magelanskog, rockhoppera, gentoo, kraljevskog i makaroni pingvina. Njihova ukupna populcija prelazi jedan milijun jedinki. Pingvine ćemo pronaći i na lancu vulkanskih otoka uz obalu Ekvadora u Tihom oceanu koje jednim imenom zovemo Galápagos. Tamo živi istoimena vrsta pingvina - pingvin s Galápagosa, jedina vrsta pingvina koja živi na sjevernoj hemisferi. Ovaj, građom mali pingvin, izbjegava kopnene tropske vrućine tako što se zavuče u šupljine i spilje duž sjenovite obale. Geografski tako sjeverno ova vrsta obitava zahvaljujući Humboldtovoj hladnoj struji koja donosi hladnu vodu, a s njom i jata pingvinima slasnih riba. Pingvini su zaposjeli i najudaljeniji otočni lanac na svijetu - Tristan da Cunha, niz ugaslih vulkana koji se nalaze u južnom Atlantskom oceanu, gotovo 2 000 km udaljenih od Južne Amerike sa zapadne i Afrike s istočne strane. Ti mali otoci su važna mjesta za gniježđenje sjevernih pingvina rockhoppera. Na području Atlantskog oceana velike kolonije pingvina možemo naći i u Južnoj Georgiji te na otocima Sendvič. Nedavno nastalo stanište pingvina je i Južna Afrika, iako je bio prisutan na južnim otocima afričkog kontinenta i prije. Oko 700 km jugoistočno od Novog Zelanda nalaze se udaljeni otočni lanci južnog Tihog ocena Bounty i Antipodi, mjesto na kojem pingvini ne žive, ali veliki dio njih tamo odlazi radi razmnožavanja i podizanja mladih (svake godine između rujna i veljače).

(Izvor: tekst je preuzet s internetske stranice ABC Geografija)

Danas, 22. travnja globalno se po 53. put obilježava Dan planeta Zemlje. Važno je ujedinjeno djelovanje u svim sektorima te među građanima jer dobrobit Zemljine budućnosti je ujedno i naša vlastita dobrobit. Uslijed iznimno uspješne prošlogodišnje teme Dana planeta Zemlja „Investiraj u naš planet“, ista tema je geslo i ovogodišnjeg obilježavanja Dana planeta Zemlje. Sigurna i stabilna budućnost zahtijeva angažman i podršku sveukupne javnosti. Nužan je rast udjela zelene ekonomije u ukupnoj ekonomiji svjetskih država jer je to jedini način za usporavanje klimatskih promjena koje su jedna od najvećih prijetnji ne samo za Zemlju, već i za čovječanstvo u globalu. Nadalje, klimatske promjene mijenjaju sliku planeta koji poznajemo pa kako bismo ublažili negativne učinke, nužno je smanjenje emisije stakleničkih plinova te težnja klimatski neutralnom društvu. Rješenje problema nam daje priroda sama, a ono leži u prelasku na obnovljive izvore energije jer jedino zdravi ekosustav preduvjet je blagostanja na Zemlji danas kao i u budućnosti. Ključ je u educiranju o važnosti očuvanja prirode, promjeni dosadašnjih loših navika, planiranju i održivom korištenju resursa pazeći na druge vrste o kojima ovisimo. Cilj prošlogodišnje i ovogodišnje kampanje povodom Dana planeta Zemlje je prelazak sa starih tehnologija (odnosno ekonomija ovisnih o fosilnim gorivima) iz prethodnih stoljeća na stvaranje ekonomije XXI. stoljeća te preusmjeravanje pozornosti na zelenu ekonomiju i zdravlje našeg planeta. U cilju investiranja u našu Zemlju, odnosno u vlastitu budućnost, svatko od nas može slijediti neke od korisnih ideja kao što su: sadnja drveća, korištenje bicikla, kupovanje vrećica za višekratnu uporabu, korištenje boca za vodu koje se mogu ponovno puniti, pažljivije korištenje vode, zamjena starih žarulja novima, korištenje baterija koje se mogu ponovno puniti itd. Zaključno, danas kao i svakoga dana dobro se prisjetiti citata indijanskog poglavice Seattlea „Zemlja ne pripada čovjeku – čovjek pripada Zemlji“.