Maturanti gimnazijskoga usmjerenja (4. a i 4. j) obrađivali su u nastavi Hrvatskoga jezika obveznoga pjesnika Antuna Branka Šimića u kontekstu hrvatske ekspresionističke književnosti. Kurikulumom zadane pjesme iz Šimićevih Preobraženja (1920.) poslužile su kao izvrsna potka za likovnu (re)interpretaciju. Naime, pošto su se učenici upoznali sa Šimićevom poetikom i njezinim frekventnim mjestima – primjerice, ekspresionističkom kolorističnošću i posebnom grafičkom organizacijom stihotvorne strukture koja je uvijek u tijesnoj vezi sa sadržajem – (re)interpretirali su pjesme po želji i tako izradili izvrsne radove koji nam donose, odnosno otkrivaju značenjski dublji sloj Šimićeva pjesništva. Učenici su se potaknuti pjesmom likovno (i/ili grafički) izrazili te su time materijalizirali stečena znanja o poetici hrvatskoga pjesnika. Ovim su radovima produbili svoja znanja, promislili o slojevitosti Šimićeve poezije i, u konačnici, dali svoj obol pjesništvu i onom kognitivnom i kreativnom koje pjesništvo budi u svakome čovjeku. Neke od radova donosimo u objavi, a ostali će biti izloženi na školskome panou.
Ishod koji je ostvaren ovim zadatkom:
SŠ HJ B. 4. 4. – Učenik se stvaralački izražava prema vlastitome interesu potaknut tekstom.
Ishodi međupredmetnih tema koji su ostvareni ovim zadatkom:
osr A. 5. 3. – Razvija svoje potencijale.
uku C. 4/5. 3. 3. Interes – Učenik iskazuje interes za različita područja, preuzima odgovornost za svoje učenje i ustraje u učenju.
Vladimir Tomaš, prof.
