Renesansa u slici i riječi

William Shakespeare i Miquel de Cervantes

uz 400. obljetnicu smrti

William Shakespeare (Stratford na Avonu, Engleska, 26. travnja 1564. (kršten) - Stratford na Avonu, 23. travnja 1616.), engleski književnik, kazališni glumac i redatelj, općenito smatran za najvećeg pisca engleskog jezika i najslavnijeg i najizvođenijeg svjetskog dramatičara. Njegova su djela prevedena na sve jezike svijeta.

Shakespeare je bio plodan pisac. Pretpostavlja se (jer se ne može sa sigurnošću utvrditi autorstvo svih njegovih drama) da je napisao 34 drame, 154 soneta i nekoliko pjesama.

Piščevo se stvaralaštvo uglavnom dijeli na nekoliko kategorija:

rane drame (uglavnom komedije i historije, tj. drame sa sadržajima iz engleske i antičke prošlosti te početni pokušaji tragedija)
zrelo doba (velike tragedije)
poznije doba stvaralaštva (tzv. mračne komedije ili problematske drame i "romance")

Uz dramski opus, Shakespeare je i autor spjevova te možda najbolje zbirke ljubavne poezije u engleskoj i svjetskoj književnosti.

Miguel de Cervantes Saavedra (Alcala de Henares, 29. rujna 1547. - Madrid, 23. travnja 1616.) najveći je španjolski pripovjedač i jedan od najvećih pisaca svjetske književnosti. Da i nije stvorio svoje golemo književno djelo, posebno Don Quijotea, buran život Miguela de Cervantesa Saavedre mogao bi poslužiti za proučavanje čovjeka na razmeđu dviju epoha - renesanse i baroka. Jedan je od najvećih pisaca u povijesti svjetske književnosti.

Pravog književnika u sebi Cervantes je otkrio tek u prozi: u Don Quijoteu i Uzoritim novelama. Godine 1605., kada se pojavio prvi dio Bistrog viteza Don Quijotea od Manche, doživio je golemu i nezapamćenu slavu. Iste godine tiskano je šest izdanja, a tijekom piščeva života još devet, te prijevodi na engleski, francuski i talijanski. I danas se posvuda u Španjolskoj susreću ovjekovječeni njegovi junaci. Don Quijote je, uz Bibliju, do danas najprevedenija knjiga u svijetu.

Želeći se obračunati s književnošću viteških romana, koja je imala golemog utjecaja ne samo na ukus, već i na moral društva, stvarajući lažni osjećaj časti, te lažan pojam ljubavi i žene, Cervantes je stvorio svevremeno djelo, a ono živi i kao balet Ludwiga Minkusa i kao opera Julesa Masseneta. U Don Quijoteovim sukobima sa stvarnošću oslikan je jedan od vječnih sukoba koji se obnavlja u svim vremenima i u svim narodima. Osjećajući u sebi poziv da bude vitez lutalica, Don Quijote je, opremivši se onako kako vitezu dolikuje, krenuo pomagati potlačenima, štititi uvrijeđene. Zbog toga je ta najveća sanjalica svjetske književnosti utjelovljenje ljudskog sna o blaženstvu slobode, čestitosti, uzoritosti, pravednosti i istine. Upravo je razvoj Don Quijoteova sluge Sancha od gramzivog, lukavog seljaka do mudrog upravitelja pobjeda idealnih životnih načela, ono svevremeno što je nastavilo živjeti s romanom i nakon Cervantesove smrti.

Djela: Uzorite novele
Osam komedija i osam međuigara
La Galatea 1585.
Bistri vitez Don Quijote od Manche 1605.

Renesansu u slici i riječi osmislila je učenica 1. l razreda Martina Krželj zajedno sa školskom knjižničarkom.