Dezertifikacija označava širenje pustinjskog okoliša u sušnim ili polusušnim područjima, a koje je uzrokovano promjenama klime, ljudskim utjecajem ili njihovom kombinacijom. Obzirom na ubrzano širenje pustinja posljednjih desetljeća XX., a posebice u XXI. stoljeću, međunarodnim obilježavanjem dana borbe protiv dezertifikacije i suše želi se skrenuti pažnja i dati naglasak na jedan od najvećih ekoloških problema današnjice. Godine 1994. prihvaćena je Konvencija Ujedinjenih naroda o suzbijanju dezertifikacije (UNCCD), a datum donošenja konvencije (17. lipnja) obilježava se kao Dan suzbijanja širenja pustinja. Kako bi se dodatno skrenulo pažnju na problem dezertifikacije, 2006. godina je proglašenja Međunarodnom godinom pustinja i dezertifikacije. Za razliku od prirodnog procesa dezertifikacije tijekom Zemljine prošlosti, dezertifikacija današnjih razmjera posljedica je isključivo nerazumnog iskorištavanja prirodnih resursa, jednako kao i klimatskih promjena kojima svjedočimo. Glavni uzroci dezertifikacije su velika gustoća naseljenosti, prekomjerna sjeća šumskog pokrova, šumski požari te iscrpljivanje tla. Danas širenje pustinja utječe na živote više od 250 milijuna stanovnika i zahvaća gotovo 33% kopna na Zemlji. Na pustinjskim područjima sve je veći nedostatak pitke vode koji pogađa oko 30-tak država u Africi i na prostoru Bliskog istoka. Ukoliko se proces širenja pustinja nastavi trenutnom brzinom, znanstvenici smatraju da će za 20-tak godina u Aziji nestati 33% plodnog tla, u Južnoj Americi 40%, a u Africi čak više od 60%. Ove se godine Međunarodni dan borbe protiv dezertifikacije i suše obilježava pod sloganom „Her lands. Her rights.“ želeći naglasiti neravnopravnost u vlasništvu nad zemljištem.