Međunarodni praznik rada se obilježava od 1. svibnja 1886. godine. Borba radnika po pitanju ograničavanja radnog vremena, a time i dobivanja više slobodnoga vremena vrhunac je dosegnula upravo krajem XIX. stoljeća. Radnici su štrajkovima nastojali izboriti radnička prava u vidu skraćivanja radnoga vremena te u uređivanju odnosa s poslodavcima. Upravo 1. svibnja 1886. godine radnici u Chicagu su pod parolom „tri osmice“ (osam sati rada, osam sati sna i osam sati odmora) tražili smanjenje radnog vremena, povećanje plaća te bolje uvjete rada. Prosvjedi, odnosno štrajkovi su bili odgovor na nehumane uvjete rada koji su bili posljedica snažne industrijalizacije potkraj XIX. stoljeća. U tom razdoblju radilo se u smjenama od 18 sati, radila su i djeca i trudnice, a radnici nisu imali radničkih prava. Prosvjed 1. svibnja 1886. godine se smatra simbolom borbe za prava radnika. Obilježavanje prvoga svibnja kao Međunarodnog praznika rada proširilo se svijetom, a u Hrvatskoj se obilježava od 1890. godine.