Neizvjesnost, nesigurnost i strah je posvuda prisutan te se svakodnevno apelira na osobnu i društvenu odgovornost svakog pojedinca ali i sustava u cijelosti kako bi očuvali što više ljudskih života u ovom neizvjesnom trenutku koji će potrajati neko vrijeme Medicinske sestre, liječnici i drugi zdravstveni i ne zdravstveni djelatnici u zdravstvenom sustavu nalaze se na čelu pružanje kvalitetnog, postupanja i njege svih ugroženih skupina. Vodeći svakodnevne dijaloge u zajednici za rješavanje strahova i pitanja, u mnogim situacijama koje su vezane za tjelesno i/ili mentalno zdravlje nastoji se staviti pod kontrolu epidemija ali i umanjiti stres. Navedeno će biti od ključne važnosti ako želimo postići nacionalne i globalne ciljeve povezane s univerzalnim zdravstvenim preporukama, zdravljem majki i djece, cijelih obitelji koje su ugrožene zaraznim ali i nezaraznim bolestima, uključujući i mentalno zdravlje.

Naša osobna i profesionalna spremnost na provođenje donesenih mjera i postupaka kao i pravovremena adaptacija na potrebe ljudi i sigurnost najugroženijih skupina, a ponajviše dostupnost usluge mogu smanjiti a time i zaustaviti još teže posljedice. Stručnjaci ističu i nužnost izgradnje funkcionalnog globalnog zdravstvenog sustava, što bi pomoglo i manje razvijenim zemljama da adekvatno i na vrijeme detektiraju moguća oboljenja. Solidarnost će pomoći u međusobnom „povezivanju na daljinu“ i dostatnom osjećaju sigurnosti koji nam je svima potreban. Potrudimo se dati sve od sebe jer i ova epidemija može biti šansa za pozitivne promijene.

 Jer poslije kiše, dolazi sunce!!

(Nastavni Zavod za javno zdravstvo)