Našim kolegama koji odlaze u mirovinu ravnatelj i stručne suradnice uručili su cvijeće i tako ih iznenadili i obilježili njihov posljednji nastavni sat.

Ravnatelj se prigodnim riječima zahvalio Ankici Ravlić, prof. hrvatskog jezika i Tomislavu Rosi, prof. fizike koji su čitav svoj radni vijek utkali u život škole, prenoseći svoje znanje mnogim generacijama učenika Makarskog primorja te bili uspješni u radu s nadarenim učenicima.

Profesoricu Ankicu Ravlić ispratili su i učenici njenog 3.l razreda.

Profesora Tomislav Rosu danas su dočekali i učenici 1.a s razrednicom, stručne suradnice i nekolicina profesora kojima je bio razrednik. Sam profesor bio je vidno iznenađen, a kako je to izgledalo, pročitajte.

Dragi profesore,

Danas je zadnji dan nastave. Svaki učenik željno iščekuje zvuk zadnjega zvona koji će ih odvesti na plažu, na sunce, sezonski posao, odmor i slobodu. Ni profesorima nije drugačije. Svi znamo da će i taj odmor proći, u tren oka. I onda opet isto. To najbolje znate i sami.

Danas je zadnji dan nastave i za vas. Poseban zadnji dan. Današnje zadnje zvono za vas će značiti jednu novu slobodu. Otići ćete, ali ostajete, dragi profesore. Baš kao što ste ostali u mome srcu i srcima mnogih svojih učenika koji su otišli iz ove škole.

Sjećam se prvog sata fizike. Uplašili ste me, moram priznati. Bilo mi je teško sve razumjeti jer sam ipak bila dijete od jezika. Pamtim vaše savjete i vašu blagost koju ste često vješto skrivali. Ta blagost i dobrota zablistala je na moj prvi dan u zbornici. Ali ne kao učenici, nego kao vašoj kolegici. Stigla sam preplašena i zabrinuta hoću li to moći. Dočekali ste me poput oca. Samo dvije riječi DITE MOJE ispod vašeg nasmijanog brka ohrabrile su me da krenem. Pamtit ću naše kratke razgovore na putu do učionica. Znali ste pažljivo slušati i ohrabriti me. Rijetki su oni koji te puste da prvi prođeš kroz vrata, ali vama to nikad nije promaknulo. Vas je bilo nemoguće počastiti kavom jer to niste dopuštali.  Puno je lijepih riječi koje bih vam mogla uputiti. Ali sigurna sam da ćemo se još puno puta sresti pa će biti prilike.

Danas mi je čast doći vam kao vaša bivša učenica sa svojim učenicima i iz svega srca zaželjeti sretnu mirovinu. Hrabro kročite, dragi profesore, u novosti vašega života! Uživajte sa svojom obitelji, svojim unucima, u svome selu, polju i vrtu! Za mene ova škola neće biti ista bez vas!
Čestitamo, od mene i moje dice dobili ste čistu peticu.

Anđelina Mršo, prof.

Makarska, 14. lipnja 2019.